U patrijarhalnom društvu uloga oca je godinama u sjenci, dok je uloga majke na pijedestalu čak i u modernom društvu. Međutim istraživanja su dosledno pokazala da očevi imaju jedinstven i nezamjenjiv uticaj na kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj svoje dece, pa se samim tim njihova uloga sve više provlači kroz mainstream medije.

Kognitivni razvoj

Jedan od suštinskih aspekata razvoja djeteta je kognitivni razvoj, koji obuhvata niz vještina kao što su rješavanje problema, kritičko razmišljanje i usvajanje jezika. Istraživanja pokazuju da očevi imaju poseban uticaj na kognitivni razvoj svoje dece, pa pregledajte par zaključaka od značaja:

1.    Usvajanje jezika: Studija objavljena u časopisu "Journal of Child Language" (1997) autora Tomasella i Farrara istakla je ulogu očeva u razvoju jezika. Istraživanje je otkrilo da očevi često angažuju djecu u izazovnijim i raznolikijim jezičkim interakcijama, što može unaprijediti vokabular i jezičke vještine. Učestvujući u ovom procesu, roditelji obogaćuju komunikacione vještine svoje djece, doprinoseći različite količine riječi, i kreirajući nov i specifičan govor kod djeteta. 

2.    Kognitivna stimulacija: Uloga očeva u podsticanju kognitivnog razvoja svoje djece istaknuta je u istraživanju objavljenom u časopisu "Journal of Marriage and Family" (2004) autora Yeung i saradnika. Ovo istraživanje je pokazalo da očevi koji su aktivno uključeni u živote svoje djece često sprovode aktivnosti koje stimulišu kognitivni rast, kao što su čitanje, igre koje podstiču rješavanje problema i diskusije, aktivirajući djecu na njima svojstven način.

Emocionalni razvoj

Emocionalni razvoj je ključan za dobrobit djeteta i njegovu sposobnost da kasnije u životu uspostavi zdrave odnose.  Doprinos očeva se na značajan način ogleda kroz njihovo prisustvo i emocionalnu podršku.

1.    Emocionalna sigurnost: Studija objavljena u časopisu "Child Development" (1997) autora Cummingsa i saradnika istakla je ulogu očeva u pružanju emocionalne sigurnosti. Istraživanje je pokazalo da očevi koji su aktivno uključeni u živote svoje dece pomažu stvaranju osjećaja emocionalne stabilnosti i sigurnosti kod njih. Nakon čega će djeca upravo ovo ponašanje preslikati u svojoj interakciji sa drugima, pružajući i očekujući istu vrstu emocionalne stabilnosti i sigurnosti u svojim drugim odnosima.

2.    Regulacija emocija: Istraživanje objavljeno u časopisu "Journal of Family Psychology" (2011) autora Yogmana i Garfielda naglasilo je važnost očeva u učenju regulacije emocija. Očevi često uključuju decu u igre koje podstiču izražavanje emocija i pomažu deci da nauče efikasno upravljati svojim osjećanjima.

Socijalni razvoj

Socijalni razvoj djeteta, uključujući sposobnost da uspostavi zdrave odnose i prilagodi se socijalnim situacijama, snažno je pod uticajem prisustva i angažovanosti očeva.

1.    Odnosi sa vršnjacima: Studija objavljena u časopisu "Journal of Family Psychology" (2003) autora Parkea i Buriela naglasila je uticaj očeva na odnose svoje dece sa vršnjacima. Istraživanje je pokazalo da očevi koji ostvaruju pozitivne socijalne interakcije sa svojom decom često promovišu bolje odnose sa vršnjacima, budući da deca uče važne socijalne vještine od svojih očeva.

2.    Rodne uloge i identitet: Istraživanje objavljeno u časopisu "Journal of Adolescence" (2008) autora Paquettea i Dumonta naglasilo je ulogu očeva u oblikovanju rodno-specifičnih uloga i identiteta svoje dece. Očevi pružaju jedinstvenu perspektivu i modeliraju ponašanja koja su u skladu sa rodno određenim ulogama, što doprinosi razumijevanju rodnih uloga u društvu. 

Istraživanja dosljedno pokazuju da očevi imaju dubok i jedinstven uticaj na kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj svoje djece. Od usvajanja jezika do regulacije emocija i socijalnih vještina, igraju ključnu ulogu u razvoju kompletne i emocionalno sigurne djece.

Vrijeme odsutnih očeva polako prolazi, a sa prolaskom tih standarda, dolaze i istraživanja na ovu temu koja zaista čine da se roditeljski trud spozna na dubljem nivou. Kvalitet vaše prisutnosti u životu djece će se svakako odraziti na njihov život i to nikako ne smije biti zaboravljeno.

Izvori:

1.    Tomasello, M., & Farrar, M. J. (1997). Joint attention and early language. Child Development, 68(2), 309-312.
2.    Yeung, W. J., Sandberg, J. F., Davis-Kean, P. E., & Hofferth, S. L. (2001). Children's time with fathers in intact families. Journal of Marriage and Family, 63(1), 136-154.
3.    Cummings, E. M., & Davies, P. T. (1994). Children and marital conflict: The impact of family dispute and resolution. Guilford Press.
4.    Yogman, M., & Garfield, C. F. (2016). Fathers’ roles in the care and development of their children: The role of pediatricians. Pediatrics, 138(1), e20161128.
5.    Parke, R. D., & Buriel, R. (2006). Socialization in the family: Ethnic and ecological perspectives. Handbook of Child Psychology, 3, 429-504.
6.    Paquette, D., & Dumont, C. (2013). The father-child activation relationship, sex differences, and attachment disorganization in infancy. Child Development Research, 2013, 1-7.